Skupina slika španjolskog slikarstva pokriva široki raspon od kasne gotike do 19. st. Među ranim djelima ističe se kasnogotičko Navještenje nastalo u Kataloniji početkom 15. st. Portretom Infantkinja Catalina Micaela Austrijska Juana Pantoje de la Cruza (1553-1608), dvorskog slikara kraja 16. st. zastupljeno je manirističko sklikarstvo kasnog 16. st. Najbrojnija je skupina slika nastala u „zlatnom dobu“ španjolskog slikarstva, u vrijeme baroka 17. st. Uz sliku Uznesenje Bogorodično Alonsa Cana, tu su djela Diega Velázqueza, njegovi portreti dviju kćeri španjolskog kralja Filipa IV: Infantkinja Margarita i Infantkinja Marija Terezija. Sedamdesetih godina 17. st. nastala je slika Dobri Pastir Francisca Antolíneza y Sarabie, a zbirku upotpunjuju i djela iz kruga Bartoloméa Estebana Murilla. Slikom Mrtva priroda Luisa Melendeza zastupljeno je 18. st., dok se u drugo desetljeće 19. st. može situirati Anđeo čuvar Francisca de Goye, koju je taj veliki slikar radio kao kopiju istoimene Murillove slike. Iz ranog 19. st. potječe i Portret časnika nepoznatog španjolskog slikara.